Friday, August 28, 2009

stvari se mijenjaju. lokacije isto. neka vremena ostaju:

http://srdjansandic.blogspot.com

Reinventing. Still ego.

Posted by "Srdjan Sandic" in 14:57:14 | Permalink | No Comments »

Wednesday, July 15, 2009

od umora do dosade do bijesa do molitve

armirani beton pred armiranim betonom.
tri puta sam rekao ne, a četvrti put je meni rečeno ne, sada bih ja da.
pa molim. uvjeravam da boljeg neće naći. jer ne postoji. kaže: boli me k.

legenda kaže da privlačiš onakve ljude kako se sam osjećaš iznutra.
ja sam onda samo loše. s intervalima. oboljelo.nezasitno, Kako bi moja L. rekla: Od umora do dosade.

izgubio sam kredibilitet, provalili su me: lažljiv sam, svadljiv, običan i sebičan.

Posted by "Srdjan Sandic" in 14:01:48 | Permalink | Comments (1) »

Monday, July 13, 2009

Zato što se početak i kraj književnosti susreću u mitu.

Radi se o meni. Cikličnost narodnih poslovica, afera, osjećaja; sve se na jednak način vraća:
Odlučio sam dovesti stvari do kraja pa je onda nazvala i rekla da misli da bi mogla umrijeti.

Druga odluka: učit ću, ispravak iz biologije se ne riješava učenjem geografije.Ovo je jedeino što imaš, nosi se s tim, dok kreiraš i misliš o prokreaciji drugih ideja. Zato oni dolaze; uvijek isti, uvijek prepoznatljivi, poslovično svoji.

Prijatelji te nagovještavaju; a ja govorim tebi, kao da asmo tebi pišem svo ovo vrijeme, i nisam se pomaknuo, od kad to sad. Želim samo da kažeš da sve razumiješ, da sve potpisuješ, da sve želiš. U međuvremenu: simuliram zabavu. Reci da to ne razumiješ i voljet ću te još više. Toliko o ljubavi.

Posted by "Srdjan Sandic" in 14:39:02 | Permalink | No Comments »

Wednesday, July 8, 2009

Everyone’s Taking Control Of Me Seems That The World’s Got A Role For Me I’m So Confused Will You Show To Me You’ll Be There For Me And Care Enough To Bear Me

jedan period je iza. samo kraj ciklusa. bez nominalnih odrednica. bez imena. samo kraj. pravi kraj, kako kažu moje muze. dok osjećaš nije kraj, a s tobom stvarno ne želim kraj, baš te imam potrebu svjedočiti.
potvrda o zabrani odlaska, je li to brak ? trebamo jače okvire za vezivanje . sloboda je iluzija, zar ne znaš?
Posted by "Srdjan Sandic" in 11:39:50 | Permalink | No Comments »

Saturday, July 4, 2009

Every existing thing is born without reason, prolongs itself out of weakness, and dies by chance.

malo bdijenja, noćnog, uz vino. malo prisjećanja, malo raznalaženja.
tuga u očima dječaka kojeg ostavljam zbog uspostave unutarnje ravnoteže; kaže: Vezan sam, veže me, zove se. Potom davanje brojeva. Svima sam dao broj, a da nisu ni pitali.
To nema veze s davanjem šansi, već s onim drugim.
Stabilnost i dragost. Punog srca sam se obradovao nekim skroz drugim ljudima, sinoć, uz vino, u kasne sate.
Opet: davao sam broj svima, u kasne sate, ne zbog ljubavi, već zbog onog drugog.


( jer si nekada bacao ručak, pljuvao, udarao, lagao, šutio, smrdio, tapšao, plakao, kašljao i stalno umirao, moja dramo, ne nedostaješ, već ustanovljujem: nikada se bajka s tim propozicijama neće ostvariti: Fali jedan subjekt, ili čak dva, jedan će u dogledno vrijeme nestati, a treći će ostati pogubljen, izgubljen, dokon, plesan i teatralan, možda priznat, a ona četvrta je odlučila živjeti normalno, normalno, normalno. Doista: bajka je u korijenu sasječena: Preporuka: gledajte crtiće, čitajte basne, slušajte cajke)

Posted by "Srdjan Sandic" in 14:05:55 | Permalink | No Comments »

Wednesday, July 1, 2009

nepobjediva neizrecivost: ustrajnost ?

jedan od onih dana tuga i potreba. samo dan.
proći će, ako misliš. javit se, samo se javiti, radi demistifikacije ili je sve bilo samo zbog nježnosti, jer jesi.
samo nedostajanje i isti pritisak i nada.
miris, rekao sam ti za miris, i za usne, i za pogled. rekao sam ti sve, zar ne?
još jednom tišina. za danas.
Posted by "Srdjan Sandic" in 17:30:05 | Permalink | No Comments »

Tuesday, June 30, 2009

And a washed-out dream They follow the pattern

Sounding Heartbeats – Intimidations

grad je pun tvog mirisa. air. you are in the air. love air. miss you so much.
na poklon ili na znanje je primljen poster koji kaže: SMILE, ALWAYS SMILE, EVERYONE SMILES.
kupujem zastore s namjerom boljeg učenja. ( wannbeee is starting something )

moj sinoćnji izbor nije recipročan mom osjećaju, ali ga stvarno volim, iako svi pljuju po njemu.
ljubav uvijek nađe put. ovaj je put poštovanja, najveće vrednote od svih (činiš me ponosnim na samog sebe).

Posted by "Srdjan Sandic" in 12:49:23 | Permalink | No Comments »

Thursday, June 25, 2009

it seemed forever stopped today

Muzika bez predznaka : proces, s puno alkohola u kombinaciji s hiperrealnom izloženošću.
majmun ili žirava u zološkom vrtu, s privilegijom : Odgovaram na pitanja, samo stanite u red.
Nisam umišljen, samo odgovaram.
Poslije ih tračam. Volim tračati. Socijalni safari.

[ turn down the love songs that you hear
'Cause you can't avoid the sentiment
That echoes in your ear
Saying love will stop the pain
Saying love will kill the fear
Do you believe ]

Posted by "Srdjan Sandic" in 13:12:30 | Permalink | No Comments »

Tuesday, June 23, 2009

—-is it ever gonna be enough—-

Insomnia i čitanje Spokoja.
Prijepiske s nadležnima, s neodgovornima, s umornima i gladnima.
Gledam i čitam i zapisujem. Onda osjećaj usamljenosti pa razgovor.


Novo jutro.

Upaljeno svijetlo i cigareta i voda.
Bogat doručak i televizija.
Bez muzike.

Posao.
Kada god pogledam prema van. Vidim da dolaziš. Čudne stvari mi govoriš u snovima.

Posted by "Srdjan Sandic" in 17:08:22 | Permalink | No Comments »

Saturday, June 20, 2009

sve što se izgubilo // reciklaža //proba; samo proba

Dobro jutro,

Bilo bi jako lijepo kada bi se moglo stati u pravom trenutku i udahnuti. Ja to sinoć nisam mogao, popio pivo, pa malu votkicu, pa pivu, pa sam htio nešto reći, pa sam rekao, pa nije zvučalo najbolje, pa sam se htio ispraviti, ali sam tada rekao jos gluplju stvar. Ono, bez posebnih objašnjenja, bila je tuga koja je morala isplivati, koja je donjela bujicu mulja i mrtvih riba.I onda tišina i zid, i hladno. Kada si mi rekao sinoć neke stvari, majke mi, imao sam osjecaj kao da mi oštrim papirom režeš kožu, polagano..

Jutros sam se probudio bez svega toga, bez ljutnje i gorčine, s malim strahom i nevjericom da je sada ovo kraj našeg …prijateljstva?
Znam da, sada kada sam uzeo onaj dah s početka ovog pisma, ovo nije i ne može biti kraj, već jedna nesretna komunikacija koja može i ne mora određivati smjer našeg ….našeg..

Ja želim i znam da u meni ne mijenja ništa. Ostalo ipak moram ostaviti na tebi. Dostojanstvo…?

Probaj i ti udahnuuti.

I javi mi se.

1.12.2007

Posted by "Srdjan Sandic" in 17:03:39 | Permalink | No Comments »